Zašto su vladari zabranjivali astrologiju, a istovremeno je koristili?

Od kada su babilonski astronomi počeli bilježiti kretnje planeta u trećem tisućljeću prije Krista, kretnje na nebu su povezane s događajima na Zemlji. U helenističkoj misli, ovoj praksi je dan matematički i filozofski okvir. Pojmovi kao što su Sympatheia, veza svih dijelova svemira, i Heimarmenê, kozmička sudbina, bili su namijenjeni da objasne kako su nebeska tijela utjecala na svijet.

U tom modelu, zvijezde i planeti nisu bili samo simboli. Vjerovalo se da imaju utjecaj na vrijeme, bolesti, tjelesne tekućine i raspoloženje većih skupina. Izračuni konjunkcija su se stoga pojavljivali kao dio suvremenog objašnjenja prirode. Astrologija i astronomija su bile usko povezane pod nazivom scientia stellarum, znanost o zvijezdama.

Johannes Kepler i Regiomontanus također su se bavili astrologijom. Potražnja za proročanstvima istovremeno je potaknula preciznije izračune kretanja nebeskih tijela. Za vladare, ovo znanje je obećavalo vodstvo u svijetu obilježenom ratovima, epidemijama i neriješenim pitanjima nasljeđivanja.

U Rimskom Carstvu, zabrane su bile usmjerene prvenstveno protiv politički osjetljivih proročanstava. August je izdao propise 11. godine poslije Krista koji su ograničavali privatne astrološke konzultacije bez svjedoka i zabranjivali proročanstva o smrti osobe. Za vrijeme Tiberija, izrada horoskopa za cara ili njegovu obitelj smatrala se potencijalnim napadom na državni poredak.

Proročanstvo o smrti cara moglo je izazvati borbe za nasljeđivanje, tajne saveze i nemire. Rimsko pravo je stoga takve prakse povezivalo s djelom izdaje. Istovremeno, Tiberije je koristio usluge astronoma Trasilla na otoku Capri. Stoga, znanje nije bilo temeljito odbijeno, već politički kontrolirano.

U srednjovjekovnom kršćanstvu postavljena je druga granica. Potpuni astrologijski determinizam bio je u suprotnosti s doktrinom slobodne volje, moralne odgovornosti i božanske providnosti. Ono što je ostalo dopušteno bila je tzv. prirodna astrologija, koja se koristila za prognoziranje vremena, poljoprivredu, navigaciju i medicinu. Sudska astrologija, koja je predviđala individualne sudbine, ratove ili smrt vladara, s druge strane, bila je osuđena.

Na dvorovima, astrologija je služila kao instrument za donošenje odluka u neizvjesnim uvjetima. Izborni astrologija je trebala odrediti najpovoljnije vrijeme za krunidbe, vojne operacije, mirovne ugovore ili polaganje temeljnih kamenova velikih zgrada. Guido Bonatti bio je talijanski vojni vođa i gradski planer u 13. stoljeću. John Dee izračunao je vrijeme krunidbe Elizabete I. i služio kao znanstveni i politički savjetnik.

Nekoliko papa iz renesanse također su promovirali astrološke prakse. Julije II odredio je 18. travnja 1506. u 10:00 sati kao povoljan trenutak za polaganje temeljnog kamena nove bazilike Svetog Petra. Leo X osnovao je katedru za astrologiju na rimskom sveučilištu “La Sapienza.” Pavle III se savjetovao s Lucama Gauricom prije konzistorija i imenovanja novih kardinala.

Astrološki horoskop mogao je biti korišten za procjenu rivala i legitimizaciju vlastite vladavine. Oni koji su kontrolirali predviđanja o svojim protivnicima, smatrali su se, u to vrijeme, da imaju stratešku prednost. Javne zabrane i privatna upotreba, stoga, nisu bili nasumična proturječnost, već informacijski monopol.

Crkvena razlika između prirodne i sudske astrologije oblikovala je cenzuru u ranom modernom dobu. “Index Librorum Prohibitorum”, objavljen 1559. godine za vrijeme pape Pavla IV, zabranjivao je pisma o sudskoj astrologiji i predviđanju neodređenih budućih događaja. Djela o medicini, poljoprivredi i navigaciji bili su izuzeti.

Godine 1586., Sixtus V pojačao je politiku bulom Coeli et terrae creator. Ona je osudila oblike proročanstva i političke horoskope ugrozila sankcijama Inkvizicije. Prema dostupnim izvorima, ova cenzura je primjenjivana selektivno. Neovisni astrologi, godišnji kalendari i politički protivnici bili su u većoj opasnosti od profesionalaca u okruženju crkvenih elita.

Predviđanja o smrti pape ili kralja bili su posebno rizična. U političkim sustavima s neizvjesnim nasljeđivanjem, takva najava mogla je izazvati političke manevre, vojne pripreme i ekonomske restrikcije. Predviđanje, stoga, imalo je utjecaj bez obzira na njegovu stvarnu točnost.

Jedan primjer je slučaj Orazia Morandija. Rimski opat izračunao je da će papa Urban VIII umrijeti unutar nekoliko mjeseci, 1630. godine. Vijest se proširila diplomatskim kanalima, što je potaknulo kardinale da se pripreme za mogući konklave. Morandi je uhićen i umro u nejasnim okolnostima u zatvoru Inkvizicije. Kasnije, Urban VIII povećao je kazne za horoskope o smrti pape.

Za čitatelje u Austriji, ova priča primarno naglašava koliko su blisko povezani znanje i politička vlast. U epohama koje su opisane, astrologija je istovremeno služila kao objašnjenje prirode, oblik savjeta, propaganda i potencijalno sredstvo destablizacije.

Međutim, specifična povijest astrologije u Beču ili Austriji ne može se izvesti iz dostupnog materijala. Dokazi podržavaju samo širi obrazac: elite su pokušavale koristiti astrološke predviđanja za vlastitu korist, istovremeno ograničavajući njihovu javnu upotrebu. Ključno pitanje nije bilo toliko je li astrologija bila prihvaćena, već tko je imao pravo koristiti i širiti nju.