Dječji sanatorij u Rovinju ilustrira kako su bečki medicinski, administrativni i politički utjecaji oblikovali zdravstvo na jadranskoj obali u drugoj polovici 19. stoljeća. Osnovan 1888. godine, sanatorij “Arhidučesa Marija Terezija” postao je dio šire europske povijesti pedijatrije, oblikovane promjenjivim granicama, političkim prevratima i razvojem pristupa medicinskoj rehabilitaciji. Članak prati razvoj te ustanove kroz dva svjetska rata i njezinu poslijeratnu suradnju s austrijskom organizacijom AUVA. Također, istražuje kako su liječnici, arhitekti i umjetnici oblikovali bolnicu kao integrirano terapijsko okruženje, gdje su arhitektura, umjetnost i dizajn krajolika bili ključni elementi procesa liječenja. Nadalje, naglašava rastuću važnost rehabilitacije, dostojanstva i socijalne uključenosti.
Dječji sanatorij u Rovinju: Arhitektura, priroda i umjetnost u službi javnog dobra

FOTO: Tomislav Bišić-Pauletić
Bolnički kompleks zamišljen je kao nešto više od obične zbirke zgrada za smještaj pacijenata. Njegova paviljonska struktura, park i staze odražavali su suvremeno razumijevanje sanatorija, gdje su svježi zrak, svjetlo, mir i kontakt s prirodom trebali doprinijeti oporavku. Kamena vidikovnica, povezana s Karl Luegerom, također se nalazi na poluotoku Muccia. Povijesni zapisi potvrđuju da je park bio sastavni dio kompleksa te da su arhitekt Wilhelm Stiassny i vrtlar Josef Laube sudjelovali u njegovom oblikovanju. [4][5][13] Ovi prostorni i umjetnički tragovi omogućuju nam da istražimo povijest socijalne skrbi izvan administrativnih zapisa. Arhitektura otkriva kako je ustanova razumijevala liječenje, kakvu važnost je pridavala prirodnom okruženju te kako je javna politika preuzela konkretan arhitektonski oblik.
Wilhelm Stiassny i arhitektura sanatorija

FOTO: Der Humorist, 22. svibnja 1886., str. 4. Digitalizirano izdanje: Österreichische Nationalbibliothek, ANNO. Public Domain Mark 1.0.
Wilhelm Stiassny (1842-1910) bio jedan od istaknutih bečkih arhitekata druge polovine 19. stoljeća. On je projektirao bolnički kompleks u obliku paviljona i izradio prvi nacrt parka na poluotoku Muccia. Njegovo se ime također povezuje s bolničkom crkvom, posvećenom Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici mora, koja je izgrađena početkom 20. stoljeća. Međutim, dostupni izvori nisu u potpunosti u skladu u tvrdnjama da je on projektirao crkvu. S obzirom na njegovu uključenost u planiranje većeg paviljonskog sustava, čini se vjerojatnim da je i on projektirao crkvu, iako se to ne može smatrati definitivno dokazanim bez dodatne dokumentacije. Ovo je pretpostavka autora, a ne potvrđena tvrdnja. [10][30]
Nekoliko primjera iz Beča ilustriraju njegovu važnost: Bolnica Rothschild u četvrti Währing, bolnička zgrada namijenjena zdravstvenoj skrbi, koja je od posebne važnosti u kontekstu njegovog rada u Rovinju. Izraelski institut za slijepe na Hohen Warteu, ustanova za osobe s oštećenim vidom, koja pokazuje Stiassnyjevu predanost izgradnji objekata za socijalnu dobrobit. Ceremonijalna dvorana na bečkom Centralnom groblju kao primjer njegovog rada u području memorijalne arhitekture. Stambene zgrade na Weihburggasseu i Rathausstraßeu kao primjeri njegovog doprinosa bečkoj urbanističkoj arhitekturi. Ove zgrade pokazuju da je Stiassny bio više od arhitekta samo jedne istarske bolnice. Njegov rad obuhvaćao je bolnice i druge javne objekte, stambene zgrade i vjerske objekte, koji su služili raznolikim potrebama urbanog društva.
Josef Laube i dizajn parka uz bolnicu

FOTO: AI generated image based on the concept of the editor
Josef Laube bio je pomorski vrtlar, stručnjak za hortikulturu povezan s Austro-ugarskom mornaricom. On je izradio plan sadnje za sanatorijski kompleks, dok je Stiassny razradio izvorni nacrt parka. Njihova suradnja spojila je arhitekturu bolničkih paviljona s pažljivo osmišljenim prirodnim okruženjem. Park je uključivao formalne prostore oko zgrada, prirodnije staze u šumi i obalnu šetnicu uz poluotok Muccia.
Laubovo djelo protezalo se izvan Rovinja. On je projektirao pomorski park u Puli, a njegovo se ime također povezuje s razvojem parka na Lokrumu, blizu Dubrovnika, tijekom Habsburškog vladanja otokom. Ovo otkriva iznimnu geografsku povezanost: isti stručnjak oblikovao je zelene površine u različitim dijelovima jadranske obale u vrijeme kada su parkovi postajali bitan dio javnih, reprezentativnih i zdravstveno usmjerenih prostora. Njegovo prethodno iskustvo na značajnim projektima pokazuje stručnost koju je donio u dizajn parka u Rovinju. Međutim, bez izravne dokumentacije, nemoguće je definitivno utvrditi je li njegov rad za carski dvor bio odlučujući razlog za njegov odabir za projekt u Rovinju. Danas je Lokrum zaštićen kao posebna rezervat šumskog područja i nije nacionalni park. [10][13]
Oltar i oltarni oltar bolničke crkve: mali komadić Beča, samo nekoliko koraka od mora

FOTO: Tomislav Bišić-Pauletić
Glavni oltar bolničke crkve zauzima posebno mjesto u njenoj povijesti. Premješten je iz bečke crkve Laimgrubenkirche. Prema izravnim opažanjima autora, originalni oltarni oltar sada se nalazi u oratoriju Beata Vergine Maria Addolorata u Rovinju. [29] Kasniji izvještaji o povijesti bolnice povezuju oltarni oltar s razdobljem upravljanja grada Beča i spominju bečkog umjetnika Hansa Zatzku. Detalji o premještanju i autorstvu treba provjeriti koristeći arhivske izvore ili povijesnu dokumentaciju umjetnosti prije nego što se mogu smatrati pouzdanima. [26][27]
Oltar i oltarni oltari su vidljivi tragovi povijesne veze između Rovinja i Beča. Istovremeno, postavljaju pitanja o odnosu između umjetnosti, vjerskog simbolizma, političkog pokroviteljstva i javnih institucija. U tom smislu, crkva nije samo dodatak bolničkom kompleksu, već dio njegove kulturne i povijesne identiteta.
Ratovi i promjene državnih granica

FOTO: Tomislav Bišić-Pauletić
Prvi svjetski rat prekinuo je kontinuitet djelatnosti sanatorija. Nakon raspada Austro-Ugarske, Istra je došla pod talijansku vlast, što je promijenilo politički okvir u kojem je institucija djelovala. Međutim, bilo bi netočno tvrditi da je veza između Beča i bolnice u Rovinju prekinuta tijekom cijelog talijanskog razdoblja. Povijesni izvori pokazuju da je institucija ponovno stavljena pod upravu grada Beča 1927. godine, iako se nalazila na teritoriju pod talijanskom suverenitetom. To ilustrira da politički status teritorija i institucionalna pripadnost zdravstvene ustanove nisu nužno morali biti u skladu. [3][12]
Drugi svjetski rat donio je još jednu prekretnicu. Prema dostupnoj kronologiji, briga o bečkim pacijentima nastavljena je do 1943. godine, a nakon rata, 1947. godine, institucija je prešla u vlasništvo Jugoslavije. [3][12] To je označilo kraj ere u kojoj je bolnicom upravljao grad Beč. Povijest bolnice naglašava koliko je zdravstvena skrb ovisna o širim političkim uvjetima. Promjene granica i administrativne promjene utječu na financiranje, pristup liječenju i skupine pacijenata za koje je zdravstvena ustanova namijenjena. Međutim, potreba za medicinskom skrbi za bolesno dijete ostaje bez obzira na to kojoj državi pripada mjesto liječenja.
Razvoj nakon rata i obnova odnosa s Austrijom

FOTO: Tomislav Bišić-Pauletić
Nakon 1947. godine, bolnica je nastavila svoj rad unutar novog političkog i zdravstvenog sustava. Dr. Martin Horvat, koji je dugi niz godina bio ravnatelj ustanove, imao je ključnu ulogu u razvoj bolnice nakon rata. Ustanova, koja sada nosi njegovo ime, postupno je uspostavila ortopediju i rehabilitaciju kao središnje elemente svog profila.
Veza s Austrijom nije bila trajno prekinuta novim državnim granicama. U sljedećim desetljećima, uspostavljena je suradnja s austrijskim institucijama, posebno s AUVA, austrijskim državnim osiguranjem od nesreća. Prema regionalnom listu Glas Istre, suradnja između bolnice u Rovinju i AUVA započela je 1972. godine. Ovaj početni datum također je naveden u službenom dokumentu Regionalnog vijeća Istre iz 2019. godine, koji navodi da je sporazum o suradnji zaključen na neodređeno vrijeme. Isti dokument navodi da je bolnica godišnje primala otprilike 800 pacijenata osiguranih od strane AUVA, između ožujka i listopada, ostvarujući prihode od preko milijun eura godišnje. Ovi podaci pokazuju da je partnerstvo bilo važno ne samo za liječenje austrijskih pacijenata, već i za financijsku stabilnost rada bolnice. [14][24]
U članku iz 2013. godine, Glas Istre je citirao dr. Miriam Ban, koja je tada bila vršiteljica dužnosti ravnatelja bolnice, u vezi s dugogodišnjom suradnjom s AUVA. Ona je navela otprilike 800 pacijenata godišnje i više od 22.000 austrijskih osiguranika koji su do tada bili liječeni u bolnici. [24]
Objave austrijskog osiguravajućeg društva pružaju detaljnije informacije o organizaciji suradnje. U svojoj službenoj brošuri iz 2020. godine, AUVA je navela Rovinj kao ustanovu s kojom ima ugovor za pacijente s teškim ozljedama, uključujući osobe s paraplegijom, višestrukim amputacijama ili traumatskim ozljedama mozga. Dokument opisuje Rovinj kao mjesto za post-akutu rehabilitaciju, što naglašava specijaliziranu funkciju bolnice u liječenju teških trauma. [15]
Financijski dokumenti AUVA-e pokazuju da je suradnja obuhvatila više od jednostavnih stopa povrata. U studenom 2020. godine, upravni odbor AUVA-e odobrio je dnevnu stopu od 81,64 eura po pacijentu i 54,87 eura po osobi koja prati pacijenta. Istovremeno, odobreno je avans od 50.000 eura za izgradnju zatvorenog bazena na području bolnice. Taj iznos trebao je biti umanjen od računa za pružene usluge liječenja u 2021. godini. Budući da se radi o povratnom avansu, taj iznos ne treba predstavljati nepovratni donacijski iznos. [16]
Kasnije donesene odluke potvrđuju nastavak programa. Godine 2023. upravni odbor je odobrio izmjene stopa za liječenje i prijevoz, dok su službeni zapisnici sa sjednica za 2024., 2025. i 2026. godinu ukazivali na godišnji kvotu od 550 sudionika za Rovinj. Ovi brojevi se razlikuju od prethodnih procjena od otprilike 800 ljudi godišnje. Oni potječu iz različitih vremenskih razdoblja i administrativnih konteksta i ne mogu se izravno usporediti bez dodatnih izvora. [17][18][19][20]
Suradnja je uključivala i materijalnu podršku. U 2021. godini, časopis Glas Istre izvijestio je o donaciji od 100 bolničkih kreveta, isporučenih u dvije serije od po 50 komada, ukupne vrijednosti od približno 190.000 eura. Donacija je bila povezana s pedesetom godišnjicom suradnje između bolnice i austrijske organizacije AUVA. [25]
Dugogodišnja veza između Rovinja i AUVA predstavlja izvanredan primjer prekogranične rehabilitacije. Austrijska organizacija financira usluge u skladu s ugovorom, planira kapacitete i sudjeluje u odabranim infrastrukturnim projektima. Bolnica u Rovinju pruža specijaliziranu njegu osobama kojima je za oporavak potreban dugotrajan, multidisciplinarni pristup. U tom kontekstu, rehabilitacija ne završava samo medicinskim liječenjem: ona ima za cilj omogućiti onima kojima je pružena pomoć da postignu najveću moguću neovisnost i vrate se u svakodnevni život.
