Kultura "Femminielli" u Napulju

Termin “Femminiello” dolazi iz napuljskog jezika i potječe od riječi “femmina”, što znači “žena”.

Završetak ne označava nužno samo umanjenje u smislu “mali”. Može također označavati nešto jedinstveno, specifično ili različito od opće kategorije.

Gramatička struktura samog termina ukazuje na dvosmislenost: “Femminiello” je muški imenica s ženskim korijenom.

Osoba koju ovaj izraz označava, u tradicionalnom neapolitanskom shvaćanju, nije ni žena ni muškarac. Umjesto toga, taj izraz opisuje društveno prepoznatljivu poziciju koja postoji između ili izvan ovih jasno definiranih kategorija.

Moderna antropologija često opisuje “femminielli” kao tradicionalnu treću spolnu ulogu. To su osobe kojima je pri rođenju dodijeljen muški spol, ali koje žive u ženskoj ili spolno fluidnoj društvenoj ulozi.

Ključno je da se radi o kulturno prepoznatoj kategoriji, a ne prvenstveno o medicinski definiranoj.

Identitet se ne stvara isključivo iz unutarnjih osjećaja pojedinca. On se također razvija kroz odnose s susjedstvom, obitelji, ritualima i cijelim simboličkim sustavom grada.

Spolna ekspresija “femminiella” bila je ugrađena u širok društveni kontekst. Bila je dio specifične mediteranske urbane kulture.

Dok su LGBTIQ+ identiteti u mnogim zapadnim društvima povijesno bili definirani prvenstveno kao odstupanja, grijehi, bolesti ili društvena isključenost, neapolitska kultura je “femminiellima” pružila, barem unutar određenih lokalnih struktura, prepoznatljivu društvenu poziciju.

To ne znači da su njihovi životi bili bez diskriminacije, siromaštva ili nasilja.

Međutim, to znači da nisu bili potpuno izvan priče grada. Napulj je imao jezik, rituale i društvene uloge kroz koje je njihovo postojanje postalo čitljivo u kolektivnom životu.

“Femminielli” se ne podudaraju u potpunosti sa modernim konceptom transrodne identiteta.

Oni ne bi nužno bili prvenstveno politička ili isključivo individualna identitetska kategorija. Oni ne bi nužno bili povezani s medicinskom transformacijom, i nisu bili temeljeni isključivo na osobnoj definiciji.

Njihov značaj nastao je unutar kolektivnog simboličkog sustava.

Od prvog susreta s ovim fenomenom, postaje jasno koliko je blisko povezan s poviješću, slobodom i društvenim karakterom Napulja.

U prošlosti, “femminielli” su očito bili brojniji i vidljivi u svakodnevnom životu gradskih četvrti nego što su danas.

Oni još uvijek postoje, ali u promijenjenom obliku. Njihova tradicionalna uloga je manje prisutna u mnogim četvrtima. Istovremeno, sve se češće pojavljuju u kulturnim, dokumentarnim i aktivističkim kontekstima.

Često se danas interpretiraju unutar suvremene LGBTQ+ diskusije. Iako to može omogućiti važne nove oblike političke vidljivosti, to ne uvijek odražava cijelu izvornu društvenu funkciju Femminiellia.

Neapolitanska kultura ima dugu tradiciju vjerovanja u sreću, sudbinu i znakove.

Sreća se tamo ne shvaća samo kao nasumičan događaj. Nju se može pozvati, interpretirati i, u određenim okolnostima, čak i prenositi.

Femminielli su imali posebnu ulogu u ovom simboličkom sustavu.

Njihov značaj bio je usko povezan s njihovom graničnom pozicijom.

Graničnost se odnosi na stanje na granici ili pragu. Oni koji u potpunosti ne pripadaju jednoj društvenoj kategoriji simbolički su bliže nepoznatom, sudbini i ponekad čak i nadnaravnom.

Stoga su Femminielli shvaćani kao potencijalni posrednici između različitih svjetova.

Ona su se kretala između muškog i ženskog, između svakodnevnog života i rituala, između ozbiljnosti i humora, između svetog i profana.

Iz ove srednje pozicije, nastala je ideja da bi mogli imati posebnu povezanost sa srećom, znamenjima ili skrivenim značenjima.

Centralni dio ove kulture je Neapolitanski Smorfia.

To je tradicionalni sustav u kojem se snovi, dijelovi tijela, životinje, ljudi i svakodnevni događaji dodjeljuju određenim brojevima.

Ovi se brojevi zatim koriste, između ostalog, za igre na sreću.

U ovom sustavu, san nije bio samo privatno psihološko iskustvo. Mogao je biti shvaćen kao kodirana poruka koja je trebala biti prevedena u brojeve.

Femminielli su često djelovali kao posrednici u takvim interpretacijama. Oni su pomagali u tumačenju snova, odabiru brojeva ili vođenju ritualističkih aspekata igre.

Na taj su način postali tumači sudbine.

Njihova uloga nije bila utemeljena samo na sujeverju. Zahtijevala je društvenu osjetljivost, kulturno znanje, razumijevanje ljudi, improvizaciju i sposobnost čitanja raspoloženja grupe.

Jedan od najvažnijih rituala povezanih s “femminiellima” bila je neapolska tombola.

Na prvi pogled podsjeća na igru brojeva ili bingo, ali je mnogo više od jednostavne društvene igre.

Osobito tijekom božićnog doba, tombola okuplja obitelji, grupe prijatelja i cijele susjedstva.

Svaki izvučeni broj ima tradicionalno značenje koje se može povezati sa snovima, tijelima, figurama, strahovima, seksualnošću ili svakodnevnim situacijama.

Osoba koja vodi igru ne samo čita brojeve.

Ona interpretira, komentira, improvizira i pretvara igru u zajedničku priču.

To zahtijeva karizmu, humor, jezičnu spretnost i sposobnost održavanja pažnje grupe.

“Femminielli” su bili posebno cijenjeni u ovoj ulozi.

Oni su kombinirali performativnost, simboličko znanje i humor. To je dalo tomboli ritualni karakter.

Njihovi komentari mogu biti dvosmisleni, nestašni ili provokativni. Istovremeno, njihov humor je pomagao u smanjenju napetosti i učinio je teže teme unutar grupe pristupačnijima.

Tombola je tako postala društveni prostor u kojem su red i nered mogli koegzistirati nekoliko sati.

“Femminielli” su također sudjelovali na vjenčanjima, obiteljskim proslavama i lokalnim katoličkim procesijama.

Njihova uloga je bila posebno važna u situacijama obiteljskih tenzija.

Kroz humor, simbolizam i ritualno pretjerivanje, oni su mogli ublažiti sukobe bez njihove izravne negacije.

Ona su ispunjavala psihološku i društvenu funkciju.

Oni nisu bili samo zabava.

Oni su pomogli zajednici da se nosi s dvosmislenošću.

Femminielli nisu stigli u Napulj kao potpuno formirana kulturna pojava izvana.

Oni su nastali unutar same neapolitance zajednice.

Istovremeno, mnogi mladi ljudi iz manjih i konzervativnijih područja u okolnom regionu preselili su se u Napulj. Neki su napustili svoja mjesta zbog svog načina izražavanja roda ili seksualne orijentacije.

U velikom gradu, imali su veću priliku da žive otvoreno i da postanu dio zajednice.

Kulturni korijeni ovog fenomena, međutim, duboko su ukorijenjeni u mediteranskoj povijesti.

U staroj Grčkoj i Rimu, postojale su religijske figure i rituali u kojima su prelazile granice roda ili su bile privremeno suspendirane.

U dionizijskim ritualima, fiksne uloge roda, razuma i društvenog poretka mogle su biti izazvane.

U kultu boginje Kibele, postojali su svećenici koji su živjeli izvan uobičajenih muških normi.

Femminielli nisu jednostavno izravna nastava ovih drevnih figura.

Takva tvrdnja bi pojednostavila različite povijesne kontekste.

Međutim, mediteranska povijest pokazuje da prostori između rodova, ritualni obrati i nebinarne društvene uloge nisu moderno izmišljanje u ovom regionu.

Napulj je bio mjesto susreta različitih kultura stoljećima.

Grčke, rimske, kršćanske, španjolske i lokalne tradicije preplele su se u gradu.

Napulj nije razvio potpuno ujednačen poredak iz toga. Grad je zadržao kontradikcije, pomiješane utjecaje i integrirane elemente koji bi mogli biti strože odvojeni u drugim društvima.

Unutar ovog kulturnog prostora, Femminielli su se mogli razviti.

Oni ne bi bili strani dodatak gradu.

Oni bi bili jedan od njegovih vlastitih društvenih proizvoda.

Događaj koji je učinio Femminielli vidljivima izvan lokalnog konteksta bili su tzv. “Četiri dana u Napulju”.

Ova vidljivost nije nastala prvenstveno kao rezultat javne manifestacije koju su organizirali sami Femminielli. Razvila se iz lokalnih sjećanja i izvješća neapoljskih boraca koji su opisivali svoje sudjelovanje.

“Četiri dana Napulja” odnose se na narodni ustanak koji se odigrao od 27. do 30. rujna 1943. godine.

Nakon pada fašističkog režima i talijanskog primirja s saveznicima, njemačke trupe okupirale su grad.

Tada se u Napulju spontano podigao ustanak protiv njemačke okupacije.

To nije bila klasično organizirana vojna operacija.

Radnici, žene, mladi, djeca, stariji, bivši vojnici i ostali građani sudjelovali su u otporu.

U roku od četiri dana, stanovništvo je uspjelo prisiliti njemačke trupe da se povuku iz Napulja, prije nego što su savezne jedinice stigle u grad.

Femminielli su također spomenuti u lokalnim tradicijama kao dio ovog otpora.

Oni su se borili, pomagali s opskrbom, prenosili poruke i podržavali svoje susjedstva zajedno s drugim stanovnicima.

Ovo sudjelovanje ima posebno simboličko značenje.

To pokazuje da Femminielli nisu bili jednostavno izvan društva.

U povijesnom trenutku kada je cijeli grad morao djelovati kao zajednica, oni nisu bili percipirani kao marginalna grupa, već kao dio naroda.

“Četiri dana Napulja” pokazuju snagu kolektivnog identiteta i sposobnost zajednice da djeluje izvan formalnih institucija.

Za povijest Femminiellija, to potvrđuje da je njihov društveni položaj nije bio ograničen na zabavu, ritual ili privatnu toleranciju.

Oni su bili dio društvene i političke strukture grada.

Montevergine je benediktinsko svetište u planinama Kampanije, u blizini Napulja.

Ono je posebno poznato po štovanju Madonne di Montevergine, tamno obojenoj prikazanju Djevice Marije, koja ima posebno značenje u lokalnoj religioznoj kulturi.

Svake godine, 2. veljače, na katolički blagdan Predstavljenja Isusa (ili Sveta Marija), održava se hodočašće na Montevergine.

Femminielli i brojni pripadnici LGBTIQ+ zajednice također sudjeluju u ovom hodočašću.

Pjevanje, ples, molitva i tradicionalni instrumenti stvaraju atmosferu koja je istovremeno religiozna i svečana.

Granica između ozbiljne pobožnosti i fizičkog užitka nije potpuno izbrisana, već preuređena.

Sveto se ne pojavljuje isključivo kao nešto tiho, kontrolirano i udaljeno.

Ono postaje glasno, fizičko i zajedničko.

Za mnoge marginalizirane osobe, Montevergine je postao mjesto zaštite i pripadnosti.

Danas, mnogi katolički pripadnici LGBTIQ+ zajednice smatraju ovaj svetište posebnim mjestom hodočašća.

Osobe koje često doživljavaju odbacivanje unutar crkvenih struktura pronašle su tamo religiozni prostor, gdje njihovo postojanje nije automatski shvaćeno kao proturječnost vjeri.

Ovaj značaj usko je povezan s legendom, prema kojoj Gospa prihvaća svu svoju djecu, bez obzira na to kako žive ili koga vole.

Montevergine tako pokazuje posebnu povezanost između tradicionalne narodne religije i rodne raznolikosti.

Femminielli nisu jednostavno izvan katolicizma.

Oni postaju dio religijske prakse koja tumači sveto kao zaštitu od društvenog osude.

Lokalna legenda govori o dvojici mladića koji su bili kažnjeni zbog svoje ljubavi.

Bili bi vezani za stup i ostavljeni na hladnoći da umru.

Prema tradiciji, Gospa im se pojavila, prišla im i spasila im živote.

Tako je ona preokrenula odluku društva.

Danas, bazilika stoji na mjestu povezanom s legendom, a brojni vjernici ondje hodočaste.

Povijesno gledano, takva priča ne može se smatrati dokumentiranim događajem.

Njegov značaj leži prvenstveno u njegovoj simboličkoj funkciji.

U legendi, društvo osuđuje ljubav koju ne razumije niti prihvaća.

Međutim, interveniraju duhovne sile.

Religijska vlast ne potvrđuje društvenu kaznu, već joj se protivi.

Na taj način, ono što je zabranjeno ne nestaje, već postaje legitimno.

U priči, ljubav dvoje mladića nije predstavljena kao uzrok njihovog pada. Umjesto toga, ona je stavljena pod zaštitu Madone.

Za Femminiellije i druge vjernike LGBTIQ+ zajednice, ova priča ima posebnu snagu.

Ona nudi religiozni jezik u kojem prihvaćanje ne mora biti postignuto borbom protiv svetog.

Samo svet postaje agent oslobođenja.

Legenda simbolički potvrđuje da čak i oni koji su društveno osuđeni imaju svoje mjesto u zajednici i religijskom svijetu.

Mnogi Femminielli su ostali anonimni izvan svoje neposredne četvrti.

Njihova važnost nije bila u postizanju javnog priznanja.

Bili su dio svakodnevnog života, lokalnih odnosa i zajedničkih rituala.

Međutim, neke pojedinke su stekle priznanje daleko izvan Napulja kroz kazalište, film, dokumentarne filmove i antropološka djela.

Među njima je glumac Ciro Cascina, koji je utjelovio kako tradicionalne, tako i moderne aspekte ovog identiteta.

Od kraja 20. stoljeća, brojni su primjeri “femminiellija” dokumentirani u dokumentarnim filmovima, fotografijama i etnografskim istraživanjima.

Ovi snimci danas imaju značajnu dokumentarnu vrijednost.

Oni ne prikazuju samo pojedinačne životne priče, već i društvenu ulogu koja se sve više mijenja ili nestaje.

Čak i danas, Femminielli žive u Napulju.

Mnogi od njih pripadaju starijim generacijama.

Njihova sjećanja često govore o djetinjstvu i mladosti u kojima nisu doživjeli isti oblik otvorene stigmatizacije u određenim četvrtima kao što bi moderni promatrači očekivali.

To ne znači da su njihovi životi bili bez nasilja, siromaštva ili isključenosti.

To znači da lokalna kultura pokazuje oblike prepoznavanja i kategorizacije koji se ne podudaraju u potpunosti sa suvremenim kategorijama identiteta.

Mnogi stariji Femminielli stoga doživljavaju suvremeni jezik transrodnog identiteta, homoseksualnosti ili “queerness” s ambivalentnim osjećajima.

Ti termini mogu osigurati zaštitu, prava i političku vidljivost.

Istovremeno, oni ne uvijek odgovaraju načinu na koji oni koji su pogođeni razumiju vlastiti život i svoju društvenu funkciju.

Tradicionalni Femminiello nije bio samo privatni rodni identitet.

Bili su susjedi, zabavljači, posrednici, vođe rituala, donosi sreće i dio društvene memorije.

Kako se grad, obiteljske strukture i lokalne četvrti mijenjaju, ova specifična uloga sve više gubi svoj izvorni društveni prostor.

Fenomen Femminielli pokazuje da čak i duboko religiozno i snažno patrijarhalno društvo može razviti složene načine suočavanja s različitošću.

Ti oblici nisu bili bez proturječja.

Oni nisu predstavljali potpunu jednakost.

Međutim, omogućili su oblik kulturne integracije koji je bio više od pukog toleriranja.

Kroz rituale, religiju, mitove, humor i svakodnevne odnose, Femminielli su služili kao mostovi između društvenih kategorija.

Nosili su simboliku, posredovali između ljudi i pomagali u reguliranju društvenih tenzija.

Njihovo postojanje nije bilo samo individualno.

Imali su društvenu funkciju.

U svijetu koji je sve više utemeljen na jasnim i dobro definiranim identitetima, Napulj nudi drugačiji povijesni model.

U ovom modelu, razlika nije u potpunosti riješena.

Niti je eliminirana.

Ona je integrirana u strukturu zajednice.

U tome se točno i nalazi zaboravljena društvena inteligencija “Femminiellia”.