FALCO: Kako je Beč tek kasno shvatio svog svjetskog umjetnika

Johann „Hans“ ili „Hansi“ Hölzel rođen je 19. veljače 1957. godine u Beču. Kasnije će postati jedan od najuspješnijih austrijskih glazbenika pod umjetničkim imenom Falco. Navodno je svoje umjetničko ime usvojio pod utjecajem istočnonjemačkog skijaškog skakača Falka Weißpfloga. wien.orf.at

Glazba ga je zanimala od ranih godina. Privlačile su ga klasična glazba, rock, jazz, punk i nova scena koja se razvijala u Beču i Berlinu krajem 1970-ih. Tijekom služenja vojnog roka posebno se posvetio bas-gitari. Nakon toga je pohađao Bečki konzervatorij, a zatim se preselio u Zapadni Berlin, gdje je radio kao glazbenik i ulični izvođač. wien.orf.at

Nakon povratka u Beč pridružio se grupama Spinning Wheel, Hallucination Company i Drahdiwaberl. Upravo je na toj alternativnoj i provokativnoj sceni počeo graditi identitet koji će kasnije postati njegova najveća prednost, ali i izvor brojnih sukoba.

Beč nije bio samo mjesto odakle je Falco potekao. Bio je središnji materijal njegove umjetnosti. U njegovim pjesmama grad se pojavljuje kao elegantan, mračan, provincijski, ironičan, a istovremeno fascinantan prostor.

Jedna od prvih važnih pjesama bila je „Ganz Wien“, koja je obrađivala noćni život i problem droga u gradu. Radio je uglavnom izbjegavao pjesmu, dok je u klubovima i na new-wave sceni postala kultna. wien.orf.at

Već tada je bila očita napetost između Falca i dijela bečke scene. Za dio alternativne scene njegova je glazba bila previše komercijalna, a istodobno previše provokativna za tradicionalne medije. Falco se nalazio između undergrounda i mainstreama, a ta pozicija mu nikada nije bila u potpunosti ugodna.

Koristio je Beč kao temu, jezik i stil, ali nije želio da ga zarobe očekivanja grada. Grad ga je oblikovao, ali ga je istovremeno i gušio.

Godine 1981. objavljena je pjesma „Der Kommissar“, a 1982. album „Einzelhaft“. Falco je u toj glazbi spojio elektronički pop, funk, new wave, govorno pjevanje i rap.

Njegov vokalni stil bio je potpuno drugačiji od tadašnjeg standarda. Miješao je bečki dijalekt, standardni njemački jezik, engleske izraze i ulični žargon. Njegov je glas zvučao istodobno hladno, teatralno, samouvjereno i ironično.

„Der Kommissar“ postao je veliki hit u Austriji i Njemačkoj. Falco nije želio snimiti jednostavnu englesku verziju pjesme za američko tržište. Britanska grupa After the Fire kasnije je objavila englesku obradu, koja je u Sjedinjenim Državama postigla veći uspjeh od Falcova originala. falco-compendium.at

Falco se često naziva pionirom rapa na njemačkom jeziku. Ipak, njegov je glazbeni opus bio širi od rapa. Bio je to spoj popa, rocka, funka, elektronike, new wavea i govornog pjevanja.

Godine 1985. Falco je objavio album „Falco 3“, na kojem su se nalazile pjesme „Rock Me Amadeus“, „Vienna Calling“ i „Jeanny“. Album je postao njegov najveći međunarodni uspjeh. officialfalco.com

„Rock Me Amadeus“ spojio je Mozarta, Beč, klasičnu glazbu i pop zvuk 1980-ih. Pjesmu su producirali Rob i Ferdi Bolland. Falco je Mozartovu figuru pretvorio u moderni pop mit, a Beč u međunarodno prepoznatljivu pozornicu.

Godine 1986. pjesma je zauzela prvo mjesto na američkim Billboard ljestvicama. Istodobno je osvojila vrh britanske ljestvice. Do danas se smatra prvom i jedinom pjesmom na njemačkom jeziku koja je ostvarila takav uspjeh u obje zemlje. oe3.orf.at

Upravo se u to vrijeme počela mijenjati i austrijska percepcija Falca. Umjetnik koji je prije smatran teškim, arogantnim ili previše provokativnim postao je nacionalni ponos. Austrija ga je počela intenzivnije prisvajati tek nakon što ga je međunarodna publika već prihvatila.

Postoje dokazi da je Falco smatrao kako ga dio bečkog i austrijskog kulturnog establišmenta nije razumio. Ipak, nije točno tvrditi da ga cijela Austrija nije podržavala. Bečki klubovi, glazbenici i alternativna scena bili su ključni za njegove početke.

U intervjuu iz 1996. godine Falco je svoj arogantan nastup opisao kao svojevrsnu parodiju na establišment. Tvrdio je da ljudi nisu shvatili da je njegova oholost dijelom bila umjetnička uloga. welt.de

Njegov bivši menadžer Horst Bork kasnije je izjavio da je Falco pozorničku figuru sve više prenosio u privatni život. Arogancija i grubost služile su mu kao obrambeni mehanizam, ali su s vremenom postale dio njegova stvarnog javnog identiteta. donaukurier.de

Stoga je preciznije reći da je Falco u inozemstvu ranije dobio priznanje kakvo je želio, dok je u Austriji dugo ostao figura koja polarizira. Istodobno su ga slavili, kritizirali, smatrali fascinantnim i doživljavali kao tešku osobu. tt.com

Njegov gnjev prema bečkoj sceni nije bio samo pitanje osobnog ega. Bio je povezan i s osjećajem da mora napustiti vlastitu zemlju kako bi ga ona ozbiljno shvatila.

Nakon uspjeha albuma „Falco 3“ sljedeći albumi nisu uspjeli ponoviti isti međunarodni uspjeh. Albumi „Emotional“, „Wiener Blut“, „Data de Groove“ i „Nachtflug“ pokazali su da Falco i dalje traži nove oblike izražavanja, ali publika više nije reagirala istim intenzitetom. wien.orf.at

U posljednjim godinama života borio se s alkoholom, drogama i pritiskom da mora stvoriti novi veliki hit. Istodobno se sve više udaljavao od Austrije i od identiteta koji je izgradio kao Falco.

Godine 1996. preselio se u Dominikansku Republiku, gdje je uredio vlastiti tonski studio i radio na novom materijalu. Želio je novi početak i veću kontrolu nad svojim životom i karijerom. wien.orf.at

Dana 6. veljače 1998. godine poginuo je u prometnoj nesreći u blizini Puerto Plate. Nakon njegove smrti objavljen je album „Out of the Dark (Into the Light)“, koji je postigao velik uspjeh. Njegova smrt dodatno je učvrstila mit o umjetniku kojeg je Austrija počela još intenzivnije slaviti tek kad ga više nije bilo.

Falco je pokopan u počasnom grobu na bečkom Središnjem groblju (Zentralfriedhof). Njegov grob postao je spomen-mjesto za obožavatelje iz Austrije i drugih zemalja. Beč ga se danas sjeća putem javnih mjesta, kulturnih projekata, grafita, glazbenih programa posvećenih njemu i stalne prisutnosti simbolike njegovih pjesama. friedhoefewien.at

Njegov značaj nije samo u tome što je imao međunarodni hit. Falco je dokazao da umjetnik s bečkim dijalektom, njemačkim jezikom i izraženim lokalnim identitetom može doći do vrha svjetske pop glazbe.

Bio je umjetnik koji je tražio priznanje, ali ga je istodobno odbijao. Volio je Beč, ali je želio pobjeći iz njega. Koristio je aroganciju kao umjetnički štit, ali je zbog toga često ostajao izoliran.

Falco stoga nije samo austrijski pop pjevač iz 1980-ih. On je trajna figura austrijske pop kulture: bečki autsajder, svjetska zvijezda, provokator, mit koji je sam stvorio i ranjiv čovjek iza javne maske.