Zašto dijagnoza nikada ne bi trebala biti ime

Film “Pozovite me po imenu” iz 2017. godine priča priču o intimnosti toliko dubokoj da vam netko daje svoje vlastito ime. Dva imena postaju jedno. To je gesta ljubavi.

Okrećemo logiku naslova naglavačke. “Zovite me mojim imenom” znači: Ne zovite me imenom dijagnoze koju nosim, već mojim imenom. Ja nisam “osoba s bipolarnim poremećajem”, “hiperaktična osoba” ili “depresivna osoba”. Imam ime. I moje ime me čini osobom prije nego što me bilo koja medicinska klasifikacija svrsta u određenu kategoriju.

Gregory Bateson, važan antropolog 20. stoljeća, često je citirao Alfreda Korzybskog, osnivača Generalne semantike. Korzybski je rekao: “Karta nije teritorij.” Karta (dijagnoza, klasifikacija) nije stvarni objekt, stvarno iskustvo ili stvarno stanje, već osoba u tom stanju (teritorij). Činjenica da jezik – odnosno semantika – može promijeniti percepciju stvarnosti nije beznačajna u diskursu o utjecajnim osobama. To je klinički mjerljivo i znanstveno dokazano.

Jezik usmjeren na osobu (“osoba s bipolarnim poremećajem”, teritorij) može odrediti hoće li mladi čovjek uopće potražiti pomoć ili će šutiti toliko dugo da bolest uzrokuje nepovratnu štetu, za razliku od jezika usmjerenog na identitet (“bipolarna osoba”, mapa).

Ako vam je netko ikada rekao: “Znaš, moja bivša je bila potpuno bipolarna”, onda ta osoba nije znala o čemu govori. To je dijagnostička pogreška. Stvarnost je puno tiša i puno teža. Stvarni “teritorij” je nešto potpuno drugačije.

Bipolarni poremećaj nije:

• “Promjene raspoloženja” jer pada kiša i osjećate se loše.
• Razdražljivost u srednjoj školi.
• Tjedan lošeg sna prije završnih ispita.
• Dramatična faza nakon prekida veze.

Bipolarni poremećaj je stanje u kojem vaš mozak fundamentalno mijenja načine rada. Ne samo da se osjećate drugačije. Funkcionirate biološki, neurokemijski i fizički na različitoj razini energije, s drugačijim obrascem spavanja, drugačijom brzinom razmišljanja i drugačijom procjenom rizika. Ovo nije samo promjena raspoloženja. Ovo je sustav koji mijenja načine rada.

Psihiatri su to izrijekom naveli u DSM-5, najnovijoj verziji službenog priručnika za dijagnozu mentalnih poremećaja.

iks.haus | Generirano umjetnom inteligencijom na temelju uredničkog koncepta, 2026.

Trenutni dijagnostički priručnik, DSM-5, izvršio je važnu promjenu u definiciji bipolarnog poremećaja. Dok je prethodna verzija (DSM-IV) kao kriterij uzimala samo abnormalno povišeno ili razdraženo raspoloženje, DSM-5 dodatno zahtijeva znatno povećanu razinu energije i ciljano djelovanje za dijagnozu manične epizode. Ova pojašnjenja naglašavaju da se ne radi samo o raspoloženju, već i o razini aktivnosti.

Drugim riječima, za postavljanje dijagnoze nije dovoljno samo osjećati se drugačije. Prema DSM-5, kako promjene raspoloženja, tako i povećanje energije i ciljanog djelovanja moraju biti prisutni.

Prema DSM-5, manična epizoda traje najmanje jedan tjedan, ili kraće ako ste hospitalizirani zbog gubitka kontrole. Tijekom ovog tjedna, prisutna mora biti najmanje tri od sljedećih simptoma (četiri, ako je raspoloženje prvenstveno razdraženo):

• povišeno samopoštovanje, osjećaj superiornosti i grandioznost.
• značajno smanjena potreba za spavanjem (osjećate se odmorno nakon dva sata).
• prisilna potreba za neprestanom razgovorom (logoreja).
• brzina misli, osjećaj da vam se misli vrte brzinom od milijun kilometara na sat.
• izražena razdrljivost, koju primjećuju i oni oko vas.
• povećana psihomotorička aktivnost ili sklonost uključivanju u nove projekte.
• rizično ponašanje s ozbiljnim posljedicama (impulsivna potrošnja, hiperseksualnost, sklapanje besmislenih ugovora).

Hipomanična epizoda pokazuje sličnu sliku, ali traje najmanje četiri dana i je nešto blaža; ne uništava potpuno vaš život. Ne završavate u bolnici. Nema psihotičnih simptoma. Ali ljudi oko vas primjećuju da nešto nije u redu.

Depresivna faza je suprotna pol. Anhedonija (izgubljena sva uživanje), smanjena kognitivna brzina, osjećaj beskorisnosti, poremećaji apetita i sna, te ponavljajuće suicidalne misli.

A zatim postoje i mješovita stanja. Ovde se istovremeno pojavljuje kombinacija depresije i manične energije. Beznađe plus neiscrpna energija. To je klinički najopasnija faza, jer kombinacija straha, očaja i fizičke energije nosi najveći rizik od samoubistva.

Ova tablica je pojednostavljenje, ali pomaže razumjeti zašto “mješovita stanja” nisu “pola manije plus pola depresije”. Klinički predstavljaju zasebnu kategoriju, najnestabilniju i najopasniju fazu cijelog spektra.

iks.haus | Generirano umjetnom inteligencijom na temelju uredničkog koncepta, 2026.

Klasična klasifikacija razlikuje između bipolarnog poremećaja tipa I (barem jedan manični napad) i tipa II (hipomanija plus depresija, bez punog maničnog stanja). Ali stvarnost je šira.

Velika američka studija, National Comorbidity Survey Replication (NCS-R), provedena s 9.282 odrasle osobe, otkrila je da bipolarni spektar utječe na otprilike 4,5% populacije tijekom cijelog života. Podjela: 1,0% za tip I, 1,1% za tip II i 2,4% za tzv. subthreshold oblike.

To znači da statistički, u vašoj okolini, otprilike 1 od 20 ljudi ima neki oblik bipolarnog spektra. U razredu od 30 ljudi. U tvrtki s 200 zaposlenika. Na koncertu s 5.000 posjetitelja.

Subthreshold oblike nisu “blagi” oblici. Nije samo da netko ima malo više problema. Subthreshold bipolarni poremećaj dovodi do teške komorbidnosti, posebno s anksioznim poremećajima, i radikalno mijenja kvalitetu života. Ali se rijetko prepoznaje jer se ne manifestira spektakularno.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da otprilike 37 milijuna ljudi diljem svijeta boluje od bipolarnog poremećaja. To odgovara otprilike jednoj osobi od 200 na planetu.

Još šokantnija statistika: Prosječna životna dob osoba s bipolarnim poremećajem značajno je kraća od prosječne životne dobe opće populacije. Razlozi nisu samo samoubojstvo, iako je to također faktor. Razlozi uključuju kardiovaskularne bolesti, metabolički sindrom i pretilost. Bipolarni poremećaj ima sistemsku toksičnost koja šteti cijelom tijelu, a ne samo mozgu.

To se naziva “allostatsko opterećenje”. Svaki manični ili depresivni napad ostavlja biokemijske ožiljke. Upala, hormonalna disregulacija i oksidativni stres na staničnoj razini. Mozak se reorganizira. Tijelo se brže istroši.

I sve to se obično događa u kasnoj adolescenciji i ranim dvadesetima. U vrijeme kada bi ljudi trebali završavati fakultet, započinjati prvi posao, formirati svoju identitet i graditi odnose. Bolest pogađa upravo tamo gdje je život najranjiviji.

Ovo je 1. dio od 5 u seriji “Pozovite me imenom”. Sljedeći dijelovi će obuhvatiti:

Dio 2: Početak u tišini. Zašto često treba 5 do 10 godina da osoba s bipolarnim poremećajem dobije točnu dijagnozu. Što se događa kada mladi prvi put susretnu simptome i svi ih interpretiraju kao “ti teenage bunt”?

Dio 3: Poboljšavaju li se, ili ih samo bolje vidimo? Globalni epidemiološki podaci: Što studija “Global Burden of Disease” zapravo kaže, i kako razlikovati biološku prevalenciju od priče u medijima.

Dio 4: Stvarnost. Škola, posao, odnosi, novac i digitalni svijet. Kako algoritam TikToka može izazvati maničnu epizodu, što istraživanja kažu o online ekshibicionizmu, i zašto je san najsnažnije lijek.

Dio 5: Sustav koji ne sluša. Kako, u Austriji, jednoj od najbogatijih zemalja u Europi, postoji vrijeme čekanja od 90 dana za termin kod dječjeg psihijatra. Što je model kućne terapije, i zašto je terapija IPSRT revolucionarna.

Cilj nije stvoriti strah. Cilj je razumijevanje. Razumijevanje vlastitog mozga – mozga prijatelja, partnera i braće i sestara. Razumijevanje zašto jezik koji koristimo kada govorimo o ljudima s bolestima nije nevažan detalj, već konkretna intervencija u njihovim životima.

I razumijevanje zašto ova serija ima naslov koji ima. Jer svaka osoba s bipolarnim poremećajem zaslužuje biti nazvana, prije svega.

Ako prepoznate simptome u sebi ili u voljenoj osobi, prvi korak je razgovor s obiteljskim liječnikom ili izravno s psihijatrom. U Beču postoji Ambulanta za bipolarni poremećaj pri Sveučilištu Sigmund Freud, koja nudi pristupačne cijene. Telefonska savjetodavna služba za mentalne krize u Austriji: 142 (dostupna 24 sata dnevno, besplatno).

Koja je razlika između “Imam bipolarni poremećaj” i “Ja sam bipolarna”?

Jezik usmjeren prema osobi (“Imam bipolarni poremećaj”) odvaja osobu od dijagnoze i naglašava da je dijagnoza dio njezine identiteta, a ne cijeli identitet. Jezik usmjeren prema identitetu (“osoba s bipolarnim poremećajem”) spaja osobu i dijagnozu u jednu riječ, smanjujući osobu na bolest. Većina psihijatrijskih udruženja i organizacija za mentalno zdravlje preporučuje jezik usmjeren prema osobi kao standard u medicinskoj i medijskoj komunikaciji. Bateson: “Karta nije teritorij.”

Koliko ljudi zapravo živi s bipolarnim poremećajem?

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2021. godine, otprilike 37 milijuna ljudi diljem svijeta živi s bipolarnim poremećajem, što je oko 0,5% svjetske populacije. Uzimajući u obzir širi spektar bipolarnih poremećaja (uključujući blaže oblike), Nacionalna anketa o komorbiditetu procjenjuje prevalenciju na oko 4,5% odrasle populacije.

Koja je razlika između bipolarnog poremećaja i običnih promjena raspoloženja?

Bipolarni poremećaj nije promjena raspoloženja uzrokovana vanjskim okolnostima. To je kronični neurobiološki poremećaj u kojem se istovremeno mijenjaju razine energije, ciklusi spavanja, brzina razmišljanja, procjena rizika i motorna aktivnost. Manik epizoda traje najmanje tjedan dana, s drastički smanjenom potrebom za spavanjem, dok depresivna epizoda traje najmanje dva tjedna, s gubitkom svih interesa i suicidalnim mislima. Razlika je strukturalna, a ne emocionalna. Vanjske okolnosti mogu potaknuti fluktuacije bipolarnog poremećaja, ali one nisu temeljni uzrok.

Ovo je dio 1 serije “Zovi me imenom” na platformi iks.haus. Dio 2 slijedi: “Počevši u tišini.”

• Američko psihijatrijsko društvo. Dijagnostički i statistički priručnik o mentalnim poremećajima, peto izdanje (DSM-5). 2013.
• Merikangas, K. R. i sur. Prevalencija bipolarnog spektra poremećaja tijekom života i u razdoblju od 12 mjeseci u Nacionalnoj anketi o komorbiditetu. Archives of General Psychiatry, 2007.
• Svjetska zdravstvena organizacija. Atlas mentalnog zdravlja 2021. WHO Press, 2022.
• Institut za mjerenje zdravlja i evaluaciju. Globalna studija o opterećenju bolešću 2021. IHME, 2024.