Mnogi stariji ljudi smatraju da su brige mladih pretjerane. Međutim, istraživači sa Sveučilišta u Beču i WU Beč pokazuju da je ekološka anksioznost bolest, već prirodna i racionalna reakcija na stvarnu prijetnju. Centralna teza: Klimatska anksioznost generacije Z je najprikladniji odgovor našeg vremena i mijenja Europu.
U Beču, znanstvenici više ne raspravljaju o tome postoji li klimatska anksioznost, već o tome kako ona mijenja naše razmišljanje u 21. stoljeću. Ono što je nekada rijetko primijećeno, sada je centralna tema istraživanja na Sveučilištu u Beču i WU Beču. Stručnjaci jasno navode: Oni koji su zabrinuti za Zemlju nisu bolesni, već su pažljivi. To stavlja u fokus pitanje o tome kako točno strah oblikuje naše reakcije na ekološke prijetnje.
Strah kao adaptivna funkcija
Tradicionalno, strah se često smatra iracionalnim u psihologiji. Međutim, istraživači poput profesorice Sabine Pahl sa Sveučilišta u Beču naglašavaju da strah služi važnoj zaštitnoj funkciji u svijetu s toplinskim valovima, mikroplastikom i gubitkom bioraznolikosti.
Ranije, strah od požara nam je pomogao da preživimo. Danas, mladi ljudi prepoznaju ekološke opasnosti na temelju znanstvenih činjenica. Istraživanja iz Beča pokazuju da više od polovice osjeća se nemoćno i tužno jer ozbiljno shvaćaju te činjenice.
Generacijska podjela: Teret bezdjelovanja
Podaci pokazuju jasnu razliku između generacija. Gotovo polovina generacije Z (rođena između 1995. i 2010. godine) značajno pati od klimatske anksioznosti. Kod generacije baby boomera, to je samo 11 do 17 posto.
Ova razlika proizlazi ne samo iz strahova o budućnosti, već i iz osjećaja izdaje. Mladi ljudi osjećaju pritisak da spase svijet, a istovremeno moraju podnositi posljedice godina bezdjelovanja. To postavlja pitanje o tome kako funkcioniraju uzori ponašanja u ovoj situaciji.
Paradoks uzora: “Ne gledajte gore” u praksi
Tim na Sveučilištu za ekonomiju i poslovanje u Beču (WU Wien), predvođen Peterom Vandorom, otkrio je zanimljiv paradoks u studiji “Ne gledajte gore?”: Iako mogu biti motivirajući, uzori u socijalnom poduzetništvu također mogu pojačati anksioznost.
Kako je to moguće? Kada vidimo ljude koji poduzimaju akcije, problem postaje opipljiviji i osobniji. Uzori nude nadu, ali također otkrivaju stvarnu težinu krize. To čini prijetnju nedvojbenom. To naglašava važnost urbanog okruženja za emocionalno blagostanje.
Zeleni prostori kao “psihička barijera”
Beč se u istraživanjima smatra primjerom urbane otpornosti. Studija u Milanu pokazuje da zeleni prostori nisu samo lijepi, već i važni za mentalno zdravlje. U Beču, mnogi ljudi koriste parkove kako bi se zaštitili od toplinskog stresa.
U drugim gradovima, toplotni valovi bez dovoljno sjene često dovode do paničnih napada. U Beču, integracija prirode u grad pomaže u jačanju psihe. Urbani zeleni prostori stvaraju rezerve koje pomažu u boljoj obradi kriza. Međutim, vjerodostojnost klimatskih mjera ostaje važan problem u suočavanju s ekološkim prijetnjama.
Skepticizam prema “zelenom pranju”
Generacija Z je prva koja je odrasla uz digitalne medije i brzo prepoznaje “zeleno pranje”. Istraživanja Jörga Matthesa pokazuju da mladi ljudi odmah prepoznaju neiskrene kampanje, posebno u avioindustriji.
Starije generacije su sklonije vjerovati obećanjima poput “jednog posađenog stabla za svaki let”. Međutim, generacija Z razumije koliko je složen ugljični ciklus. Njihova anksioznost se smanjuje samo kada postoji istinska transparentnost i dokazi, a ne samo puste reklamne slogane. U takvom okruženju, poticaj za aktivnom promjenom i angažmanom raste.
Od paralize do “aktivne nade”
Put od paralize do akcije je težak. Mladi “agenti promjena” i društveni poduzetnici suočavaju se s alarmantnim stopama iscrpljenosti. Teško je preći iz stanja paralize u akciju. Mladi ljudi koji žele nešto promijeniti često doživljavaju iscrpljenost. Osjećaju pritisak da njihov neuspjeh može naštetiti drugima – teret koji prethodne generacije nisu osjećale. To zahtijeva kolektivno djelovanje, fokus na lokalne zajednice i razvoj sustava podrške koji prepoznaju da je tuga za ekosustavom čin duboke empatije.
Klimatska anksioznost generacije Z nije bolest, već signal upozorenja koji zaslužuje da se shvati ozbiljno. Ona pokazuje da se zaista održiva budućnost može postići samo ako prihvatimo ovu anksioznost i koristimo je konstruktivno.
U austrijskim tvrtkama na burzi, rijetko se nalaze žene na rukovodećim pozicijama. Udio žena u upravnim odborima iznosi samo 13,8 posto. To je rezultat nedavne analize tvrtke za savjetovanje EY. Nijedna od 54 tvrtke nema ženu kao predsjednicu upravnog odbora. Od 188 članova upravnog odbora, samo 26 su žene.