Skriveni emocionalni izazovi migracije

Psihološke posljedice migracije: identitet, usamljenost i pripadnost

Kako migracija oblikuje identitet i odnose te zašto se psihološke posljedice razlikuju od osobe do osobe.

Portret osobe u bečkom stanu koji prikazuje psihološke posljedice migracije.
Ein Porträt einer Person in einer Wiener Wohnung, das die psychischen Kosten der Migration thematisiert.
14 studenoga, 2026

Psihološke posljedice migracije sežu daleko izvan odlaska iz jedne zemlje i naseljavanja u drugoj. Migracija može preoblikovati osjećaj identiteta, prekinuti prisne odnose i dovesti u pitanje osjećaj pripadnosti. Čak i kada preseljenje u inozemstvo donosi nove mogućnosti, prilagodba nepoznatom društvenom i kulturnom okruženju može biti povezana s usamljenošću, nostalgijom, nesigurnošću i emocionalnim stresom.

Ta iskustva nisu univerzalna niti neizbježna. Njihov intenzitet ovisi o osobnim okolnostima, razlozima migracije, obiteljskim odnosima, financijskoj sigurnosti i podršci dostupnoj u društvu koje ih prima. Neke osobe postupno razvijaju osjećaj pripadnosti u dva kulturna okruženja, dok druge teško usklađuju različita očekivanja ili grade smislene veze.

Za razumijevanje migracije stoga treba gledati dalje od kulturnih razlika, na međudjelovanje individualnih iskustava, društvenih odnosa i uvjeta koji oblikuju svakodnevni život.

Psihološke posljedice migracije: identitet i pripadnost

Ruke označavaju tekst u udžbeniku jezika, što prikazuje napor kulturne prilagodbe.

iksHaus | KI-generiert nach redaktioneller Konzeption, 2026

Migracija nije samo preseljenje iz jedne zemlje u drugu. Može promijeniti svakodnevne rutine, društvene odnose, osjećaj sigurnosti i način na koji ljudi razumiju sebe i svoje mjesto u svijetu. Novo kulturno okruženje može otvoriti pitanja poput: tko sam ja ovdje? Što želim sačuvati iz svog dosadašnjeg života? Koliko se moram promijeniti da bih sudjelovao u društvu u kojem sada živim? Ta se pitanja ne postavljaju svima na isti način. Iskustva ovise o okolnostima migracije, prethodnim životnim iskustvima, očekivanjima, obiteljskim odnosima, materijalnoj sigurnosti i mogućnostima sudjelovanja u novom okruženju.

Preseljenje zbog posla ili obrazovanja, preseljenje k članovima obitelji ili bijeg od rata ili progona mogu donijeti različite stresore i zahtijevati različite oblike podrške. Korisno je razlikovati akulturacijski stres od općenitijeg stresa povezanog s migracijom. Akulturacijski stres odnosi se na psihičko opterećenje povezano s kulturnom prilagodbom, na primjer na učenje novog jezika, snalaženje u nepoznatim društvenim pravilima ili usklađivanje različitih kulturnih očekivanja.

Stres povezan s migracijom može uključivati i odvajanje od obitelji, financijske poteškoće, nesigurne stambene uvjete ili neizvjesnost oko pravnog statusa. Ti se čimbenici često preklapaju, ali ih analitički treba razlikovati. Akulturacijski stres nije dijagnoza i nije neizbježan. On opisuje opterećenja povezana s kulturnom prilagodbom, a njegov intenzitet ovisi o individualnim okolnostima, dostupnim resursima, društvenim odnosima i uvjetima u kojima se prilagodba odvija (Berry, 1997; Sam & Berry, 2010).

Identitet između kontinuiteta i promjene

Muškarac u uredskoj kuhinji u Beču prilagođava se radnoj svakodnevici u novoj zemlji.

iksHaus | KI-generiert nach redaktioneller Konzeption, 2026

Kulturni identitet oblikuje se jezikom, obiteljskim odnosima, vrijednostima, društvenim iskustvima i vezama s određenim zajednicama. On nije nepromjenjiva osobina koju osoba nepromijenjenu prenosi iz jedne zemlje u drugu. Migracija može promijeniti način na koji ljudi razumiju svoje korijene i kako ih drugi percipiraju. Zamislite osobu koja se seli iz Hrvatske u Austriju. Na poslu uči njemački, upoznaje nepisana pravila komunikacije i prilagođava se organizaciji rada. Istodobno održava odnose s obitelji i prijateljima u Hrvatskoj, govori hrvatski i njeguje običaje povezane sa svojim odgojem.

S vremenom može usvojiti nove načine ponašanja, preispitati prethodne pretpostavke i razviti nove oblike društvene pripadnosti. Ove promjene ne moraju nužno značiti da osoba gubi svoj izvorni identitet. Ljudi se mogu osjećati povezanima s dva kulturna okruženja, pri čemu različiti aspekti identiteta u različitim kontekstima više dolaze do izražaja. Ipak, osjećaj dvostruke pripadnosti ne znači automatski da se osoba osjeća potpuno prihvaćenom na oba mjesta.

Nakon godina života u inozemstvu osoba može otkriti da se njezin odnos prema zemlji podrijetla promijenio. Možda više ne dijeli svaku naviku ili očekivanje koje se nekoć podrazumijevalo. To ne mora nužno značiti da više ne pripada; njezina iskustva i njezin identitet jednostavno su postali složeniji. Psihološke posljedice migracije mogu biti teške kada napetosti nastanu u situacijama u kojima se ljudi osjećaju prisiljenima birati između dvaju dijelova svog iskustva. Kada se od njih očekuje da prihvate novu kulturu napuštanjem stare, prilagodba može postati pitanje lojalnosti: znači li prihvaćanje novog okruženja odricanje od vlastitih korijena? Ta dilema nije neizbježna; ulogu imaju obiteljska očekivanja, osobna uvjerenja i reakcije drugih.

Usamljenost, socijalna izolacija i nostalgija: tri vida psiholoških posljedica migracije

Staklenka namaza i kruh na radnoj površini pokazuju čežnju za poznatim okusima.

iksHaus | KI-generiert nach redaktioneller Konzeption, 2026

Migracija često narušava ili mijenja uspostavljene društvene veze. Ljudi mogu izgubiti svakodnevni kontakt s obitelji, prijateljima, kolegama i poznanicima, a zatim moraju izgraditi nove odnose. To može potrajati, posebno kada postoje jezične barijere, financijske poteškoće ili ograničene mogućnosti za društvenu interakciju. Važno je razlikovati socijalnu izolaciju od usamljenosti. Socijalna izolacija odnosi se na relativno malo društvenih kontakata ili ograničeno sudjelovanje u društvenim odnosima. Usamljenost je subjektivni osjećaj da odnosi ne pružaju onu povezanost koju osoba želi ili treba. Jedno i drugo mogu se preklapati, ali nisu isto: netko može poznavati mnogo ljudi, a ipak nemati blisku osobu kojoj bi se mogao povjeriti.

Svakodnevni zadaci mogu u prvih nekoliko mjeseci nakon preseljenja zahtijevati velik napor. Pronaći liječnika, razumjeti ugovor o najmu, koristiti javni prijevoz ili snaći se u administrativnim postupcima može biti teško kada su jezik i lokalna pravila nepoznati. Osoba koja je kod kuće bila samostalna i poslovno sposobna možda će privremeno trebati pomoć oko zadataka koje je ranije obavljala bez poteškoća. Usamljenost se može javiti i kada ljudi svakodnevno susreću druge, ali još nisu razvili odnose obilježene povjerenjem i bliskošću. Možda im nedostaje netko s kim mogu razgovarati na materinskom jeziku, dijeliti zajednička iskustva ili se šaliti bez objašnjavanja kulturnog konteksta. Takvi odnosi zahtijevaju vrijeme i prilike za ponovljeni kontakt.

Ponovljeno odbijanje, stereotipizacija ili diskriminacija mogu otežati izgradnju odnosa i pridonijeti osjećaju da osoba nije prihvaćena kao ravnopravan član zajednice. Ipak, nije svaka poteškoća u sklapanju prijateljstava posljedica diskriminacije, kao što ni osjećaj nepripadanja sam po sebi nije dokaz socijalne isključenosti. U obzir treba uzeti i subjektivno iskustvo i stvarne društvene uvjete. Nostalgija, čežnja za mjestom koje je osoba napustila i životom koji je tamo živjela, može biti još jedan izvor emocionalnog stresa. Ono što nedostaje može uključivati poznati jezik, mirise i okuse, obiteljske rituale, prijatelje, humor i svakodnevne situacije koje su se nekoć činile običnima.

Sitni detalji mogu postati važni: poznati zvukovi ulice, omiljena mjesta za druženje ili osjećaj da se osoba može orijentirati u svom gradu bez planiranja. Čežnja se može pojačati za blagdana, rođendana i obiteljskih okupljanja, u bolesti ili u osobnim teškoćama. Udaljenost može značiti nemogućnost dijeljenja važnih trenutaka u životu voljenih osoba. Digitalna komunikacija pomaže u održavanju odnosa, ali ne može uvijek zamijeniti fizičku blizinu i zajedničke aktivnosti. Nostalgija, sama po sebi, nije znak neuspješne prilagodbe. Osoba može biti zadovoljna životom u novoj zemlji i istovremeno osjećati snažnu povezanost sa svojim mjestom podrijetla. Teškoće mogu nastati kada se čežnja kombinira s trajnom usamljenošću, nemogućnošću uspostavljanja novih odnosa ili osjećajem da je ispunjena budućnost izvan dosega.

Iskustva se razlikuju. Neki se ljudi presele s partnerom ili obitelji; drugi dolaze sami, bez pouzdane mreže podrške, i upravo oni obično jače pate od psiholoških posljedica migracije. Ustaljena migrantska zajednica može pružiti povezanost, ali nemaju svi pristup takvoj zajednici. Za ljude koji su bili prisiljeni pobjeći zbog rata ili progona i ne mogu se sigurno vratiti, nostalgija može biti povezana s gubitkom domovine, traumatičnim iskustvima i nesigurnošću u vezi s članovima obitelji. Istraživanja među izbjeglicama i drugim prisilno raseljenim skupinama utvrdila su povezanost između teških životnih uvjeta nakon migracije i lošijih ishoda u pogledu mentalnog zdravlja. Takve povezanosti ne dokazuju da usamljenost ili izolacija uzrokuju određeni poremećaj. Odnos može biti dvosmjeran, a prethodna iskustva, materijalni uvjeti i pristup podršci također mogu igrati ulogu (Nowak et al., 2023; Santambrogio et al., 2024).

Očekivanja obitelji i različita iskustva migracije

Obitelj različitih generacija razgovara o planovima u bečkom stanu.

iksHaus | KI-generiert nach redaktioneller Konzeption, 2026

Članovi obitelji ne prilagođavaju se nužno istim tempom. Odrasli mogu željeti očuvati jezik, običaje i vrijednosti svoje zemlje podrijetla, dok djeca, posebno ako pohađaju školu u novom okruženju, mogu razviti drugačije navike, odnose i ideje o budućnosti. Roditelji koji su, na primjer, odrasli u Hrvatskoj, mogu smatrati bliske obiteljske odnose i sudjelovanje u obiteljskim odlukama izrazom odgovornosti i međusobne skrbi. Njihovo dijete, koje odrasta u Austriji, možda pridaje veću važnost osobnoj autonomiji.

Takve razlike ne moraju dovesti do sukoba, ali nesporazumi mogu nastati kada jedna strana očekivanja druge tumači kao odbijanje ili kontrolu. Roditelji mogu doživjeti sve veću neovisnost djeteta kao povlačenje iz obitelji, dok dijete može doživjeti roditeljska očekivanja kao ograničenje slobode. Nijedna strana ne namjerava nužno oštetiti odnos; mogu imati različita iskustva odrastanja i različite ideje o odgovornosti i dobrom životu. Slične napetosti mogu nastati između partnera koji imaju različita očekivanja u vezi s rodnim ulogama, religijom, seksualnošću, odgojem ili odnosima sa širom obitelji. Te razlike ne bi trebalo automatski pripisivati nacionalnom ili vjerskom podrijetlu. Svaka zajednica ima individualne i generacijske razlike, a obiteljski sukobi mogu imati mnogo uzroka izvan kulture.

Akulturacijski stres i materijalna nesigurnost

Ključevi na dokumentu na podu simboliziraju potragu za sigurnim stanovanjem.

iksHaus | KI-generiert nach redaktioneller Konzeption, 2026

Prilagodba novom kulturnom okruženju može zahtijevati kontinuirano učenje, procjenu situacija i prilagođavanje ponašanja. Ljudi se mogu brinuti zbog svog znanja jezika, zbog toga razumiju li društvena pravila, shvaćaju li ih pogrešno ili moraju li skrivati dijelove svog identiteta kako bi izbjegli negativne reakcije. Ako ti zahtjevi potraju, a podrška je ograničena, mogu pridonijeti akulturacijskom stresu. Dugotrajan stres može biti povezan s anksioznošću, depresivnim raspoloženjem, poremećajima spavanja ili problemima u odnosima. Te posljedice nisu specifične za migrante i ne mogu se automatski pripisati akulturaciji. Na mentalno zdravlje utječu prethodna dobrobit, životni događaji, materijalni uvjeti, bliski odnosi i pristup zdravstvenoj skrbi. Stoga je važno razlikovati korelaciju od uzročnosti.

Psihološki teret može se povećati kada ljudi nemaju osnovne životne uvjete. Nestabilno stanovanje, financijske poteškoće, nesiguran pravni status i ograničena socijalna podrška mogu otežati izgradnju stabilnog života. Neposredne brige oko stanovanja ili osnovnih potreba mogu nadjačati zahtjeve kulturne prilagodbe. Studije o izbjeglicama i tražiteljima azila povezale su teške životne uvjete nakon migracije i ograničenu podršku s lošijim ishodima mentalnog zdravlja. Te nalaze ne bi trebalo bez zadrške primjenjivati na svaku skupinu migranata, a povezanosti same po sebi ne dokazuju uzročnost (Nowak et al., 2023; Santambrogio et al., 2024). Pristup sigurnom stanovanju, zdravstvenoj zaštiti, psihološkoj podršci, jezičnoj pomoći, socijalnim mrežama i legalnom zaposlenju može pomoći u stabilizaciji životnih uvjeta.

Između opterećenja i novih mogućnosti

Žena prelazi most u Beču, što prikazuje put prema novoj pripadnosti.

iksHaus | KI-generiert nach redaktioneller Konzeption, 2026

Život između dvije kulture ne treba promatrati samo kroz prizmu gubitka i poteškoća. Poznavanje različitih kulturnih okruženja može proširiti perspektivu osobe, potaknuti je da preispita pretpostavke i produbiti razumijevanje različitih načina života. Neke osobe razvijaju stabilnu vezu s oba okruženja, bez potrebe da jedno proglase važnijim ili autentičnijim od drugog. Ovaj ishod nije automatski niti je isti za sve. Povezivanje kulturnih iskustava u smislen identitet ovisi o individualnim okolnostima, odnosima i socijalnom prihvaćanju.

Dvostruka pripadnost može otvoriti prilike, ali i donijeti napetosti kada različita okruženja nameću proturječna očekivanja. Psihološke posljedice migracije stoga ne bi trebalo svoditi samo na individualnu prilagodljivost ili kulturne razlike. One proizlaze iz međudjelovanja osobnih iskustava, bliskih odnosa i širih društvenih uvjeta. Moramo uzeti u obzir ne samo zahtjeve koji su postavljeni pred ljude, već i resurse koji su im dostupni te u kojoj im mjeri okruženje omogućuje da odgovore na te zahtjeve. To nas dovodi do sljedećeg pitanja u nizu: što se događa kada se pojedinci, njihove obitelji i društvo koje ih prima mijenjaju različitim tempom? Razlike u brzini promjena mogu oblikovati obiteljske odnose i širi odnos između migrantskih zajednica i društva koje ih prima.

Napomena: ovaj članak služi u informativne i obrazovne svrhe. Opisuje moguća iskustva i povezanosti, a ne neizbježne ishode. Ne postavlja dijagnoze pojedincima i ne pretpostavlja da svi migranti dijele isto psihološko iskustvo.

Zaključna misao: migracija može promijeniti gdje živimo, kako se odnosimo prema drugima i kako razumijemo sebe. Pripadnost ne mora biti pitanje “ili-ili”: osoba može izgraditi život u novom društvu i istodobno zadržati smislene veze s ljudima, mjestima i iskustvima koji su je oblikovali.

Keinen Beitrag verpassen

Einmal pro Woche die besten Storys direkt in dein Postfach.

FAQ

Koje su psihološke posljedice migracije?

To su emocionalne i socijalne poteškoće povezane s migracijom, uključujući promjene identiteta, odnosa, osjećaja pripadnosti i svakodnevne sigurnosti.

Kako migracija može utjecati na kulturni identitet osobe?

Migracija može promijeniti način na koji ljudi razumiju sebe i svoje podrijetlo. Mogu razviti veze s više kultura, a da ne izgube svoj izvorni identitet.

Zašto neki migranti osjećaju usamljenost, čak i kada imaju društvene kontakte?

Usamljenost češće odražava nedostatak smislene povezanosti nego sam nedostatak društvenih kontakata. Izgradnja povjerenja i emocionalne bliskosti može potrajati.

Je li nostalgija znak neuspješne kulturne prilagodbe?

Ne. Čežnja za zemljom podrijetla spojiva je s ispunjenim životom u inozemstvu. Nostalgija sama po sebi ne upućuje na neuspješnu prilagodbu.

Povećava li migracija neizbježno rizik od psihičkih problema?

Ne. Ishodi mentalnog zdravlja razlikuju se ovisno o osobnoj povijesti, okolnostima migracije, životnim uvjetima, socijalnoj podršci i pristupu uslugama.

Izvori

  1. 1. Berry, J. W. (1997). Immigration, acculturation, and adaptation. Applied Psychology, 46(1), 5-34.
  2. https://doi.org/10.1111/j.1464-0597.1997.tb01087.x
  3. iaap-journals.onlinelibrary.wiley.com
  4. 2. Nowak, A. C., Nutsch, N., Brake, T.-M., Gehrlein, L.-M., & Razum, O. (2023). Associations between postmigration living situation and symptoms of common mental disorders in adult refugees in Europe: Updating systematic review from 2015 onwards. BMC Public Health, 23, Article 1289.
  5. https://doi.org/10.1186/s12889-023-15931-1
  6. link.springer.com
  7. 3. Sam, D. L., & Berry, J. W. (2010). Acculturation: When individuals and groups of different cultural backgrounds meet. Perspectives on Psychological Science, 5(4), 472-481.
  8. https://doi.org/10.1177/1745691610373075
  9. 4. Santambrogio, J., Cimminiello, N., Wisidagamage Don, P., Leon, E., Miragliotta, E., Capuzzi, E., Colmegna, F., & Clerici, M. (2024). Influence of post-migration living difficulties on mental health among refugees and asylum seekers: A scoping-review on clinical tools. International Journal of Social Psychiatry, 70(7), 1191-1201.
  10. https://doi.org/10.1177/00207640241251748
  11. PubMed
  12. 5. Schmitt, M. T., Branscombe, N. R., Postmes, T., & Garcia, A. (2014). The consequences of perceived discrimination for psychological well-being: A meta-analytic review. Psychological Bulletin, 140(4), 921-948.
  13. https://doi.org/10.1037/a0035754
  14. search.gesis.org
  15. PubMed PubMed, koji indeksira rad Santambrogio i suradnika (2024.):
  16. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39049583/